Jesen stiže, lišće pada, kestenje miriše… Kao i svake godine, na našem se domskom dvorištu održala prava kestenijada. Dvije vreće kestenja trebalo je prvo zarezati (a tko god je probao zna da to nije baš lako, kliski su, otimaju se i bježe!). Zajedničkim snagama brojnih vrijednih ruku i oštrih noževa, uspješno je savladan i taj zadatak. Nakon kupke u kipućoj vodi, kako bi bili dezinficirani i oslobođeni šumskih ostataka, kesteni su završili na vatrici, gdje su veselo pucketajući otvarali svoje sočne, hranjive plodove, šireći opojni miris, tako karakterističan za jesen.
Degustirali smo onako tople, pušući u ruke, povremeno zalijevajući cedevitom, uz zvuke glazbe s dvorišnih zvučnika.
Još jedno ugodno i nezaboravno večer u domu.
