U predbožićno vrijeme, zaslijepljeni blještavilom ukrasa, dok nam se božićne pjesmice vrte po glavi, gotovo opsesivno razmišljamo o tome što bismo kupili, darovali, naručili od Djeda Božičnjaka… To i nije laka zadaća, jer najčešće sve što trebamo već imamo, a želje… Želimo još, još, još… Još bolji mobitel, još skuplje patike, novi laptop, još više… Što sve ne zguramo pod bor, zamotano u šarene papire, vrećice i mašne!
Upravo je u ovo vrijeme pravi trenutak da zastanemo, promislimo o vrtlogu konzumerizma i besmislu nagomilavanja materijalnih “vrijednosti”. Trenutak da promislimo o onima koji nemaju okićenu jelku, ni šarene poklone pod njom, a možda ni krov nad glavom, ni struju, ni vodu, ni zdravlje, ni obitelji… A nisu u Ukrajini, niti u Africi! Žive tu kraj nas, u našem gradu, našem susjedstvu.
Srećom postaje dobri ljudi koji pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Često samozatajni i nevidljivi, brinu o najosnovnijem, kako bi nekome olakšali život.
Učenici i djelatnici doma, pored drugih humanitarnih aktivnosti, i ove su godine dali mali doprinos vrijednim ljudima koji svakodnevno rade u Pučkoj kuhinji Crvenog križa Pula i omogućili njihovim korisnicima da uz obrok dobiju i desert – čestitku i paketić božićnih kolačića.
Hvala svima koji su sudjelovali u ovoj aktivnosti i darovali svoje vrijeme, koristeći vještine koje ljubav pretvaraju u djelo! Možda je to pravi smisao darivanja?!
